Donazione

obnūbĭlus

(obnubilus, obnubilă, obnubilum)

aggettivo I classe

Vedi la traduzione di questo lemma



MASCHILE
SINGOLARE
Nom.
obnubilus
Gen.
obnubili
Dat.
obnubilo
Acc.
obnubilum
Abl.
obnubilo
Voc.
obnubile
PLURALE
Nom.
obnubili
Gen.
obnubilōrum
Dat.
obnubilis
Acc.
obnubilos
Abl.
obnubilis
Voc.
obnubili
FEMMINILE
SINGOLARE
Nom.
obnubilă
Gen.
obnubilae
Dat.
obnubilae
Acc.
obnubilam
Abl.
obnubilā
Voc.
obnubilă
PLURALE
Nom.
obnubilae
Gen.
obnubilārum
Dat.
obnubilis
Acc.
obnubilas
Abl.
obnubilis
Voc.
obnubilae
NEUTRO
SINGOLARE
Nom.
obnubilum
Gen.
obnubili
Dat.
obnubilo
Acc.
obnubilum
Abl.
obnubilo
Voc.
obnubilum
PLURALE
Nom.
obnubila
Gen.
obnubilōrum
Dat.
obnubilis
Acc.
obnubila
Abl.
obnubilis
Voc.
obnubila

‹ obnūbĭlor
obnūbo ›

Sfoglia il dizionario

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
obnubilatūrūs agg. part. fut.
obnubilatus agg. part. perf. I cl.
obnubilatus agg. inf. perf.
obnūbĭlo v. tr. I coniug.
obnūbĭlor v. tr. I coniug.
obnūbĭlus agg. I cl.
obnūbo v. tr. III coniug.
obnūbor v. tr. III coniug.
obnuntĭans agg. part. pres. II cl.
obnuntĭātĭo sost. femm. III decl.
obnuntiatūrūs agg. part. fut.
obnuntiatus agg. part. perf. I cl.
obnuntiatus agg. inf. perf.
obnuntĭo v. tr. e intr. I coniug.
obnuntĭor v. tr. e intr. I coniug.
obnuptūrūs agg. part. fut.
obnuptus agg. part. perf. I cl.
obnuptus agg. inf. perf.
ŏboedĭens agg. part. pres. II cl.
ŏboedĭentĕr avv.
{{ID:OBNUBILUS100}}
Olivetti Media Communication
I nostri siti
En français
In english
In Deutsch
En español
Em portugues
По русски
Στα ελληνικά
Ën piemontèis
Le nostre applicazioni mobili
Android